Kanfanar/Dvigrad/Limski kanal

U neposrednoj blizini Barata nalaze se Kanfanar, Limski kanal i Dvigrad, mjesto davno napuštenog srednjevjekovnog grada. Veza Kanfanara i Dvigrada, je neraskidiva, i nastala je još u srednjem vijeku. Po kazivanju starih, nekadašnji stanovnici drevnog Dvigrada, bježeći pred napadačima i bolestima, osnovali su Kanfanar. Sa sobom su ponijeli sve ono što su smatrali svetim i dragocjenim, primjerice zastavni jarbol iz 15.stoljeća koji danas krasi trg ili prekrasna propovjedaonicu na šest stupova koja danas krasi crkvu Sv.Silvestra. Današnji stanovnici Kanfanara još uvijek slave Jakovlju, danas pučku feštu, nekada svetkovinu, koja je prenesena još iz vremena Dvigrada.

Prisutnost čovjeka na Kanfanarštini seže do pred 12 tisuća godina. Ostavljena je od paleolitskog kromanjonca u pećini Sv. Romualda nad Limskim kanalom. U okolici je pronađena kultura iz neolita, dok su na na brdima Žamnjak i Maklavun pronađene grobne gomile čovjeka iz brončanog doba. Iz željeznog doba postoje ostaci gradina, naselja starih Histra, i to na sedam lokacija na kojima se nalaze i tragovi rimske kulture. Najstarije poznato spominjanje Kanfanara potiče iz 08.05.1096. Kanfanar se iz naselja počeo razvijati kada je stanovništvo Dvigrada, dotučeno ratovima i malarijom 1630. godine, počelo seliti u Kanfanar. Kanfanar se još više razvija kada je za austrijske vladavine izgrađena željeznička pruga za Pulu..

Dvigrad je najveći kulturni spomenik ovog dijela Istre, izgrađen na mjestu predpovijesne gradine, nesumnjivo je jedan od najvećih i najsačuvanijih napuštenih gradova Europe. Potječe od dvorca koji se nalazio u njegovoj neposrednoj blizini prije tisuću godina. Moncastello tada postaje naselje i poprima zajedničko ime Duecastelli (Dvigrad). Broj njegovih stanovnika prelazio je tisuću, a njegov teritorij je obuhvaćao cijelu općinu Kanfanar. Danas su vidljive zidine, kule, gradska vrata i zidovi kuća. Na vrhu, na živoj stijeni nekad se nalazila ranokršćanska crkva Sv. Sofije. U XIV.st.je izgrađena propovjedaonica sa reljefom Sv. Sofije koja u svakoj ruci drži po jedan grad. To je ujedno i simbol Dvigrada. U blizini se također nalaze i ostaci samostana Sv. Petronile.

Limski kanal- prekrasan zaljev dug 11 km, stvoren u jurskim vapnencima, jedan je od najljepših istarskih krajolika, prosječne širine 600 metara i s liticama koje se uzdižu i do 150 metara iznad mora. Osim po izuzetnoj ljepoti, Lim je poznat i po Romualdovoj pećini, u kojoj je pronađeno mnoštvo kostiju od preko 40 životinjskih vrsta, kao što su spiljski medvjed, spiljski lav, leopard, spiljska hijena, divlji konj, i dr., U njoj je također pronađeno oruđe iz razdoblja starijeg kamenog doba, a pećina je i zanimljivi speleološki objekt s pećinskim ukrasima.

Sveti Lovreč

Ime je dobio po crkvici Sv.Lovre iz 6.stoljeća. Okružen nježnim i idiličnim vizurama, pažen od blage klime, ovaj gradić udaljen tek 8 km od Barata, nastao još u prapovijesti, uistinu je mjesto vrijedno posjeta. Poznat i kao Grad sa 9 kula, opasan gradskim zidinama, sa drevnim stupom srama na njegovom trgu, nekad je bio središte mletačke vojne uprave, dok se danas razvija kao atraktivno turističko mjesto. Po zapisanim izvorima na ovom prostoru je nekada postojalo više od 35 crkava, od kojih je samo nekoliko ostalo sačuvano, dok se na mnogim poljima mogu pronaći zaboravljene ruševine istih kao trag i sjećanje na davno prohujala vremena.

Brojna arheološka nalazišta, gradine i toponimi upućuju na to da je čovjek ovdje bio prisutan još u brončanom i željeznom dobu. Za vrijeme staroga Rima u blizini je prolazila poznata Via Flavia koja je tadašnjim stanovnicima omogućavala daljni razvoj. Po nekim izvorima u to vrijeme je u njemu živjelo preko tisuću ljudi a tada počinje rasti i njegov obrambeni značaj. Poznata crkvica Sv.Lovre je izgrađena u 6.stoljeću. Samo ime gradića se prvi puta spominje na jednoj karti iz 1030.godine kao „castrum sancti Laurentii“. Godine 1186. Sv. Lovreč je već organiziran kao općina (komuna) čime postaje četvrta istarska općina uopće. Njegovi obrambeni zidovi su građeni u 3 faze: u 10.,12. i 15 stoljeću. 1271.godine Sv.Lovreč se dobrovoljno predaje Veneciji pod kojom ostaje do 1797.godine. Iz toga doba je sačuvano puno građevina, radi čega je i poznat kao grad-muzej, dok je na mnogima uklesan simbol Venecije – lav Sv.Marka . Za vrijeme vladavine Venecije Sv.Lovreč postaje sjedište vojne uprave čitavog mletačkog dijela Istre.

Rovinj

Uz drevni Castrum Rubini, današnji Rovinj, vezuje se priča o istarskoj Atlantidi – poluotoku zvanom Cissa . Legenda kazuje da je Cissu na dan Sv.Eufemije, 16.rujna 304.godine, pogodio strašan podvodni potres a more je prekrilo njene ulice, trgove, kuće i palače. Poluotok se razbio na nove otoke koji leže ispred današnjeg grada a njeni stanovnici, poznati po proizvodnji boja, osnovali su slikoviti Rovinj.

Zbog ostavštine bogate povijesti i osebujne lokacije Rovinj je danas jedan od najatraktivnijih i najljepših gradova na Mediteranu. Grad zrači jedinstvenom ljepotom koja privlači posjetitelje iz cijelog svijeta. Njegove prekrasne kamenom popločane ulice, nad kojima se uzdižu stara usko zbijena zdanja sa baladurima i terasama na vrhu, renesansni bedemi, prekrasne crkve, galerije na otvorenom, brojni restorani koji nude plodove mora čiji svježi miris prožima svaki kutak grada, pogled na beskrajno plavetnilo ukrašeno sa 22 otoka svaki sa svojim posebnim ljepotama predstavljaju ono što Rovinj čini nezaobilaznim biserom kojega se mora upoznati, osjetiti i uvijek mu se vratiti.

Prvo pominjanje Rovinja kao Castrum Rubini, koliko je poznato, nalazimo u djelu 'Cosmographia' ravenskog Anonimusa. Od 9.-12.stoljeća područje je puno nemira. Tada jača i Venecija pod čiju vlast, nakon dugo opiranja, Rovinj pada 1283. godine. U doba Venecije Rovinj se razvija u jaki ribarski, brodograđevni i pomorski centar, naročito u 17.i 18. stoljeću, kada ima primat u Istri. Tada se učvršćuju i gradski bedemi, grad se počinje širiti na kopno, pa se 1763.godine zatrpava tjesnac između otoka i kopna te Rovinj postaje poluotokom.

Nakon pada Venecije građani su sami preuzeli upravu grada i zadržali je za vrijeme austrijske i francuske administracije kada počinje razvitak industrije i samoga grada. Sve do druge polovice 19. stoljeća Rovinj je bio najveća luka na zapadnoj obali Istre.

Pula

Colonia Pietas Iulia Pola, ime dato joj od starih Rimljana, piše svoju povijest već 3 000 godina. Grad sagrađen na kraju predivnog zaljeva i sedam brežuljaka otkriva mnoge lijepe i zanimljive priče. Danas grad živi u mnogim bojama i zvukovima, savršeno ispreplečući šaroliku uzbudljivu prošlost sa modernim vremenima njenih današnjih stanovnika i posjetilaca. Diči se odlično očuvanim amfiteatrom, najvećim nalazištem amfora na svijetu, Augustovim hramom, mnogim crkvama, samostanima,Venecijanskom i Austro-Ugarskom arhitekturom, vrhunskom i raznolikom ponudom hrane i vina u njenim brojnim restoranima, bogatim muzejima, galerijama, koncertnim događanjima, odličnim noćnim provodima i mnogim drugim atraktivnostima smještenim u ovaj slavni grad.

Pula se proslavila i kao jedno od najranijih nalazišta ljudske prisutnosti. U njenoj okolici, u špilji Šandalja, pronađeni su ljudski ostaci datirani unatrag milijun godina prije Krista. Do dolaska rimskih legija, bila je tek okolica Nezakcija naseljenog još negdje u 15.stoljeću prije nove ere koji postaje centrom Histra. Oni su i zaslužni za prvo gradinsko naselje na području Pule, na mjestu današnjeg Kaštela, sagrađenog prije 3000 godina, otkada se i broji službena povijest samog grada. U doba vladavine starog Rima Pula je uistinu doživjela procvat. Sagrađeni su vodovod, kanalizacija, gradski bedem sa 10 vratiju, slavoluk, hramovi, kazališta i čuveni amfiteatar. Vladavina Franaka je upoznala Pulu sa feudalizmom kada nastaju i gradovi-države te mnogi sukobi da bi napokon 1150.godine Pula prisegnula na vjernost Veneciji. U tom razdoblju zbog sukoba i bolesti ukupno stanovništvo se svelo na samo 300 ljudi. Pula je bila pod vladavinom Venecije sve do 1797.godine kada postaje dijelom Habsburške Monarhije. Nedugo poslije toga, 1805.godine Francuzi ulaze u grad i uzimaju vlast. Napokon je 1813.godine Pula vraćena pod upravu Austrijskog carstva i otada se blagostanje ponovno vraća u grad. Impozantna pulska luka 1859.godine postaje glavnom austrijskom lukom i glavnim središtem brodogradnje a stanovništvo Pule je činilo 60 000 ljudi.

Brijuni

Otočje koje se nalazi na jugozapadnoj obali Istre, u neposrednoj blizini Pule, nekadašnje je stjecište evropskog i svjetskog jet-seta. Brijunsko otočje jedini je nacionalni park u Istri, a sa svojih 14 otoka koji zaposjedaju 736 hektara površine, predstavlja jedinstvenu igru prirode koja objedinjenjuje prelijepe životinjske vrste te raritetnu i bogatu floru na jednom mjestu. Slovi za jedno od najljepših arhipelaga na Mediteranu.

Brijunsko otočje izuzetan je spoj prirodnih vrijednosti i kulturno-povijesne baštine. Blaga klima i pogodni zemljopisni uvjeti, duboko u kopno uvučeni zaljevi te dobro branjeni visinski položaji, osigurali su kontinuitet djelovanja čovjeka na otoku od prapovijesti do najnovijeg doba. Na relativno malom otočju, evidentirano je stotinjak lokaliteta i arheoloških objekata i kulturno-povijesnih vrijednosti koji obuhvaćaju razdoblje od prvog neolitskog naselja poluzemunica u zaljevu Soline do stvaranja mondenog ljetovališta i lječilišta početkom proteklog stoljeća te predsjedničke rezidencije koju su tijekom 25 godina (1954.-1979.) pohodili državnici čak trećine zemalja diljem svijeta.

Poreč

Nekadašnja Colonia Iulia Parentium sa svojih 2 000 godina živopisne starosti danas je omiljena destinacija koju neizostavno pohode oni željni dobre zabave i raznolike ponude.

Današnji Poreč obiluje bojama, zvukovima i mirisima nesebično ih dijeleći sa svakim posjetiteljem. Na duljini od skoro 37 kilometara Porečke rivijere utažiti će se gotovo svaka želja: prekrasne obale okupane toplim morem kriju usamljene plaže za one željne mediteranskog mira, neizmjeran broj restorana i konoba oduševiti će svačije nepce, plodonosni vinogradi nadaleko su poznati po odličnim vinima, brojni noćni klubovi i barovi te koncerti na otvorenom nude dobru zabavu do kasno u noć, stari i očuvani povijesni spomenici bezrezervno nude svoju mudrost, cijeli nizovi galerija diče se svojim osebujnim umjetninama.

Poreč je star 2.000 godina. Na njegovom mjestu je postojalo i ranije naselje ali razvoj samog grada započinje dolaskom rimske vojske kada naselje postaje kastrum. U 1.stoljeću Poreč postaje rimska kolonija, dobiva status grada i naziv Colonia Iulia Parentium. Zidine grada su izgrađene već u 4.stoljeću dok je u 5.stoljeću izgrađena poznata Eufrazijeva bazilika. Nakon pada Rima, u grad ulaze Ostrogoti da ga uskoro preuzeo Bizant. Hrvati ovdje stižu krajem 6.stoljeća i grade prvo trajno naselje. Krajem 7.stoljeća grad pada pod vlast Franka, prolazi kraći period neovisnosti u 12.stoljeću a onda pada pod vlast akvilejskih patrijarha. 1267.godine Poreč je postao prvi istarski grad koji je priznao vlast Mletačke republike. Mlečani su bili vladari Poreča duže od 5 stoljeća i za to vrijeme je između ostalog sagrađen i svjetionik na otoku Sv.Nikole ispred grada. U to vrijeme, sa visinom od 15 metara, to je bio najviši svjetionik na cijelom Jadranu. Krajem 18.stoljeća grad je prvo preuzeo Napoleon da bi potom 1797.godine prešao u ruke Austrije. Godine 1845. tiska se prvi turistički vodič grada sa slikama i opisom mjesta. 1861.godine Poreč postaje glavni grad Istre i sjedište svih ustanova toga vremena. 1902.godine izgrađena je i Parenzana koja je povezivala Poreč sa Trstom da bi 1910. bio izgrađen prvi hotel.